Dom za odgoj djece i mladeži smješten u zadarskoj četvrti Voštarica jučer je nizom događanja obilježio svoj već tradicionalni Dan otvorenih vrata.
U zgradi staroj i 60-ak godina ispunjenoj ljubavi i brigom odgojitelja i ostalih koji rade s mladima, jedan se dan u godini s posebnim veseljem otvaraju vrata.
Radionice prema afinitetu

Trenutno je 16 djece na stalnom boravku u Domu, a još je njih 96 za koje je organiziran poludnevni boravak. Osim sa svakodnevnim školskim obavezama ovdje se mogu baviti izradom predmeta od keramike, slikati, glumiti ili pjevati ovisno o tome kakav tko ima afinitet. S posebnim veseljem već godinu i pol dana keramičku radionicu vodi poznata zadarska umjetnica Marija Višić Guina, sretna zbog susreta s mladima koji su pod njenim umjetničkim nadzorom stekli prva znanja o keramici, te tako izradili i zanimljive predmete koji imaju upotrebnu i estetsku vrijednost. Umjetnica iskazuje vedrinom svog duha i riječima kako nigdje nije doživjela "toliko interesa i želje da se nauči nešto novo". Kreativnosti samo treba dati krila.

- Imamo i kuharsku radionicu u kojoj se redovito nešto sprema jer želimo da djeca nauče makar i peći palačinke, kazala je Ljiljana Šarić, ravnateljica Doma u posljednje tri godine. Prema riječima ravnateljice svakog mjeseca u Domu se nešto događa, odnosno organizira se neki događaj koji izlazi izvan programa rada, ali je za djecu koristan i zanimljiv.
"Kad bi svi ljudi"

Posjetitelji Doma mogli su pogledati predstavu, koju su priredili polaznici poludnevnog boravka OŠ Šime Budinić, a kako je rekla jedna od odgajateljica u zadnji tren je došlo do promjene glavnog glumca koji je prvi u međuvremenu slomio ruku, pa je uskočila njegova zamjena. Ipak, sve je proteklo vrlo veselo i razigrano uz zajedničku pjesmu koju su pjevali svi, a radilo se o poznatoj dječjoj brojalici "Kad bi svi ljudi".

Prostori Doma koji se protežu na tri etaže vape za obnovom, iako su se proteklih nekoliko godina malo ušminkali dnevni boravci u kojima djeca gledaju televiziju ili surfaju Internetom. Zub vremena je nažalost vidljiv na svakom koraku, iako ono što se vidi na licima odgojitelja, ljubavi i pažnje za djecu koja su se našla u Domu zbog različitih razloga, ima dovoljno. Samo da se ove djece i uvjeta u kojima oni borave čitavu godinu češće sjete i oni, koji su plaćeni da im stvore humanije uvjete. Ova djeca zaslužuju život u prostorima koji bi, kad već djeca nisu u svom domu, barem približno bili tako uređeni.